Sinoć je strateški plasirana objava da Virginie Viard, nakon pet godina na mjestu kreativne direktorice, napušta Chanel. Modni svijet jutro je dočekao u slavlju. Kada bi to bilo fizički moguće, po Instagramu bi pucali vatrometi kao da je nova godina ili, bar, svjetsko prvenstvo u nogometu. Što je toliko strašno napravila ova žena da se svi toliko raduju što odlazi iz Chanela?
Šira javnost je prvi put obratila pažnju na Virginie Viard u prosincu 2018. kada se zajedno sa Kaiserom naklonila nakon Chanel Metiers D’Art revije u njujorškom Metropolitenu. Kada premotamo unatrag, jasno je da se radilo o svojevrsnoj najavi, početku simboličnog predavanja svete vatre. Lagerfeld je bio čuven po svojoj zatvorenosti ali je za Viard uvijek imao samo riječi hvale, nazivajući je u intervjuima svojom „desnom i lijevom rukom“ i najvažnijom osobom, ne samo za njega i atelje, nego „za sve“. Radili su zajedno na čelu Chanela od 1997. godine ali je samo on skupljao lovorike, dok je Viard bila u medijskoj sjeni. Karl je bio poprilično nezgodan, politički nekorektan, opsesivan overachiever. Čovjek koji je svjesno i namjerno od svoje javne slike napravio karikaturu, lik iz crtanog filma. Očekivano je da je sam imenovao Viard za svoju nasljednicu. Odavno je jasno da je želio nasljednicu koja će njegovo ime čuvati bar koliko i ime Chanel.
Ironično, jutro uoči njene prve samostalne revije za brend, Bruno Pavlovsky, predsjednik modnog sektora kuće Chanel, izjavio je da je pristup Virginie Viard: „… Isti ali drugačiji. Ona zna sve o Chanelu i spremna je napisati novo poglavlje u povijesti brenda.“
Priča se nije razvila tako. Ni na prvoj reviji na “praznom peronu” ni u narednih pet godina. Najbolje predviđanje bili su posljednji lookovi te prve kolekcije inspirirani samim Karlom, a posljednja manekenka je uz visoku bijelu kragnu imala i crnu dugu haljinu i bijelu ravnu kosu, baš kao njegovu. Lagerfeld je, možda više od svih svojih muza zajedno, bio lice Chanela. Sam je odlučio da to ostane i iz groba i to mu je, uz pomoć menadžmena tvrtke, pošlo za rukom čak pet godina tako što je svoju najbližu suradnicu stavio u nezavidnu poziciju: Virginie je imala nemoguć zadatak – očuvanje Kaiserovog kulta i istovremeni izlazak iz sjene titana koji ju je othranio.
Virginie Viard morala je u nekom trenutku krenuti naprijed ili predati kontrolu nekom drugom. Došao je trenutak da napravi ovo drugo i, kao što rekoh, nastalo je narodno veselje. Na jedan način, ovo je zapravo pravi i konačni Lagerfeldov odlazak iz brenda, odlazi njegova čuvarica prijestolja.
Ne bi me čudilo da već postoje kladionice koje primaju oklade za potencijalne zamjene. Ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama, ljubitelji mode uopće se ne razlikuju od već spomenutih nogometnih navijača. Favoriti niču od svuda, a imena su svima dobro poznata. U trenutku kada je preuzela poziciju 2019., i skršila (moju tanku) nadu da će Phoebe Philo preuzeti Chanel, stvari su bile mnogo mirnije. Sada se već vode žustre rasprave o tome hoće li je zamijeniti Hedi Slimane (please, no), kao i Piccioli (volimo dramu, pa bi i rošada Michele – Piccioli bila zanimljiv scenarij posebno nakon što je Piccioli poharao Gucci radnju u Rimu). Instagram je u imaginarnu trku uključio i Galliana što je teško zamisliti kada se zna da Chanel drži židovska obitelj. Tu su i morske ideje o Jeremy Scottu (bring back kitch to Chanel, double no) i dvije možda najsmislenije opcije Simone Rocha i Marc Jacobs koji su svoje karijere na neki način vodili kao tihe audicije upravo za Chanel. Njena estetika i baza kupaca koja je komparativno mala ali Chanelu trenutno nedostižna zbog energije i kul-faktora koji brend bezuspješno vija beskrajnim nizom Gen Z zvijezdama bila bi dobar pravac pod uvjetom da joj kičma ne pukne pod korporativnim pritiskom. Jacobs cijeli život priča o svojoj ljubavi prema Yves Saint Laurentu ali u svom dizajnu koristi daleko više Karlovih elemenata, a od kad je otišao iz Louis Vuittona nismo ga zapravo vidjeli u punom sjaju. Možda se dovoljno odmorio i naoštrio za drugi krug.
Koliko će radikalan preokret kuća napraviti još uvijek se ne zna, ali rez sa Karlom je izvjestan i, da se ne lažemo, pet godina nakon njegove smrti prirodan. Pod vodstvom Virginie Chanel je povećao prihod (neki kažu isključivo zbog dizanja cijena, khm khm) ali su estetika i identitet brenda postali poput predragih mrtvih pasa iz filmova Tima Burtona. Svi ih volimo i ja ću prva pustiti sentimentalnu suzu ali nisu način ni za živjeti u trenutku ni za ići prema naprijed.
Da se razumijemo, ja protiv Viard osobno nemam apsolutno ništa. Ako išta, imam suosjećanje za njenu situaciju, a glavni razlog zbog kojeg sam uopće krenula pisati tekst je količina mržnje kojom je zapljuskuje opći val sreće zbog njenog odlaska. Virginie je kreirala pristojnu odeću, čuvala nasljeđe čovjeka koji joj je oblikovao život, a pritom je razapeta na križ što ona nije taj čovjek. U oku javnosti ona nema drugog identiteta osim “nije dorasla Karlu”. Na primjer, ne vjerujem da itko zna da je radila kostime za legendarni film “Tri boje plavo”. Kako bi lijepo rekla Susy Menkez “… (Viard) se bavi i umjetnosti i glazbom, sigurno može sebi izgraditi ljepši život nego onaj kojem je na meti kritika jer nije Gospodin Lagerfeld.”
Sretno, Madame Viard, a ja sam kupila kokice i u glavi mi odzvanja “Let the hunger games begin.”
