S časopisom Perfect nemam problema, štoviše. Pratim ih na društvenim mrežama, listam kad mogu, a ponekad i kupim. Svakako mi je draži od mnogih drugih glossy izdanja. Nisam ni primijetila kada se u komentarima na jednu njihovu Instagram objavu s početka svibnja povela svađa o tome da je manekenka na njoj opisana kao “savršena”, a onda su počeli izlaziti članci kao reakcija na tu temu. Prijateljica mi je to otkrila kada je komentirala moj članak o Kim Kardashian. “Savršena djevojka” iz kontroverznog naslova je Emily Ratajkovski, koja je po tko zna koji put uvučena u javne razgovore o tome što znači savršeno tijelo. Nisam neka obožavateljica Emily Ratajkowski, a nije mi promakla ni ironija da ovo nije prvi tekst koji pišem a koji ima veze sa njezinim likom i djelom. Sa svojih gotovo 30 milijuna pratitelja (i u porastu), tijelom Victoria’s Secreta (iako im je službeno tek nedavno postala model) i licem koje mnogi mogu postići samo uz pomoć estetske medicine, ona je simbol našeg vremena, a ne samo popularne kulture. Kad ona nešto učini ili kaže, ljudi vide i reagiraju. Samo što ovaj put ova žena nije učinila ništa drugo nego se slikala polugola za modni magazin – vrlo česta pojava koja joj je, pri tom, u opisu posla.
Prašina se digla jer je editorijal opisan riječima “savršena djevojka slikana od strane savršenog fotografa”. Ako uzmemo u obzir da je to “savršena” i naziv časopisa, čini mi se da je problematičnije to što se naziva djevojkom iako ima 32 godine i dijete, te da se o njoj nema razloga govoriti kao da ima 18. Vječni kult mladosti žena ne koristi nikome osim industrijama koje od toga zarađuju mnogo novca. Časopis se poigrao riječima, a dokonim borcima za pravdu na Instagramu je to bila dobra prilika za napad. Iako bi se očekivalo da će se na udaru naći samo časopis, zaista veliki broj komentara odnosi se na samu Emily Ratajkowski, koja, ma koliko je ja ne smatrala Ivanom Orelanskom kao se predstavlja, doista ne zaslužuje izjave poput “Enough with this woman, she’s gonna lose us the right to vote”.
Emily Ratajkowski nije ni model ni glumica koja odgovara mom senzibilitetu. Ježim li se malo kad izjavi da se želi odmaknuti od seksi imidža kako bi je ljudi shvatili ozbiljno? Ne malo, već jako se naježim kad istovremeno s tom izjavom pogledam njezin Instagram – tamo barem ima potpunu kontrolu nad onim što objavljuje. Ali nemojte se zavaravati, toliko je nevjerojatno talentiranih ljudi započelo kao neka vrsta varijacije na temu sex kitten, i muških i ženskih. U ovom svijetu, to je jednostavno način da vas ljudi primijete. Više od polovice dobitnika Oscara bilo je u toj kategoriji. Nemojte mi reći da vam je Brad Pitt u filmu “Thelma i Louise” privukao pozornost svojim nijansiranim dramskim sposobnostima. Da, baš. Barem prvih deset godina karijere niste ga gledali zbog toga.
I moj posao je dijelom prodavanje sna i volim svoj posao. S druge strane, ne vjerujem u nametanje nerealnih očekivanja i šutnju. Kako to može ići zajedno? Može, ako razgovaramo iskreno i savjesno i naučimo odvajati stvarnost od sna – što je, priznajem, sve kompliciranije.
U slučaju Emily Ratajkowski, riječ je o ženi koja je javna osoba i koja se trudi “davati primjer” pa se uključila u javnu raspravu na temu iskorištavanja žena i seksualnog nasilja, pokazala dlakavi pazuh, angažirala manekenke svih veličina i boja kože za reklamiranje odjeće s njezinim potpisom, ali i objavljivala prilično seksi “trudničke” fotografije (valjda) kako bi se suprotstavila mitu da je žena ili majka-svetica ili kurva i ništa između. Emily je vrlo dobra u iskorištavanju vala društvenih trendova i nije moj odabrani aktivist. Riječ je o ženi koja je itekako svjesna svoje moći da izazove reakciju i koja zna kada će se o nečemu početi pričati u medijima, kao i o tome da će njezino tijelo “većinu žena baciti u depresiju” narodski rečeno.
Sada imam pitanje za nas žene: zašto?
Osim što je jasno pogodila genetski jackpot na lutriji, Emily Ratajkowski svoje je tijelo učinila svojim poslom i pristupa mu s predanošću. Dakle, kombinacija genetike + ekstremnog napora zbog kojeg izgleda kao 10% populacije, vjerojatno puno manje. Hvata li vas, drage žene, ista depresija kad pomislite na imena Andrea Ghez ili Donna Strickland? Ne, jer velika je vjerojatnost da ne znate ni njihova imena – one su dobitnice Nobelove nagrade za fiziku 2020. i 2018. godine. Ne hvata vas. Ne hvata ni mene.
I ne samo zato što nam je izgleda više krivo da netko ima ravniji trbuh od nas, nego što nam je krivo kada je korisniji za cijelo čovječanstvo – opet od nas. Ne hvata nas zato što na nekoj razini, znamo da je iluzorno i prilično glupo uspoređivati se s nekim tko je dobio na genetskoj lutriji (bilo da se radi o talentu za fiziku ili dužini nogu) i potom posvetio svoj život razvoju te genetske lutrije.
I zato osvijestimo neke stvari i prestanimo se uspoređivati s ljudima na način da nas to čini nesretnima. Samo tako ćemo jednog dana doći do točke u kojoj se samoljublje neće smatrati neočekivanom hrabrošću. Možda je većina nas još uvijek daleko od toga da osjetimo tu ljubav zaista duboko u svojim srcima, ali negdje moramo početi.
