U našem specijalu Born Social ćemo donositi intervjue s pojedincima koji su utjecajni u svojim zanimanjima i na neki način njihovo djelovanje spaja ljude. Bilo da se radi o modi, Dj-ingu, dizajnu, lifestyleu, svi pojedinci koje ćemo predstaviti kroz specijal su iznimno uspješni i beskompromisno svoji. Jedan od njih je naš prvi sugovornik. Juraj Zigman je postao svjetski poznato ime zahvaljujući uspjesima u polju gdje je konkurencija iznimna. Zamislite da danas odjenete Beyonce i to za turneju koja je srušila sve rekorde posjećenosti. Upravo to je napravio Zigman. Nije odjenuo samo Beyonce. Može se pohvaliti cijelim nizom svjetskih zvijezda koje su za svoje turneje odjenule njegove kostime. Uskoro priprema reviju karijere koja će biti najveća dosad u Hrvatskoj i održat će se u njegovoj rodnoj Rijeci. Na toj reviji ćemo vidjeti i komade koje je dizajnirao za brend Schweppes s kojim je ove sezone ostvario suradnju. Tim povodom smo razgovarali u njegovom zagrebačkom dućanu.
Kako si trenutno zadovoljan s mjestom na kojem se nalaziš? Mislim na karijeru prije svega..
Pa baš sam o tome razmišljao neki dan i ja kao osoba sam onaj tip koji nikad nije u potpunosti zadovoljan ni s čim. Uvijek nekako želim više i bolje i onda sam baš malo razmišljao o tome svemu i shvatio da u stvari trebam biti prezadovoljan s tim gdje jesam sada. Pogotovo kad gledam kako je drugima teško ili kada mi se jave mlađi ljudi s pitanjima kako da uspiju i onda shvatim da sam u super poziciji. Moram biti zadovoljan jer me naposljetku ljudi cijene, imam puno posla, dobro radimo, imam zaposlenike i stalno mi se nešto otvara. I da želim više sad znam da će i to više doći nekad.
Spomenuo si da ti se javljaju mlađi ljudi pa da te pitam kako gledaš na stanje u Hrvatskoj što se mode tiče. Više nemamo ni tjedan mode neki ozbiljniji. Smatraš li da klincima Tjedan mode uopće treba ili im je dovoljan digitalni svijet?
Tim klincima danas ne treba ništa. Mi smo se morali negdje prikazati, putovat, spakirat nešto da bismo to predstavili negdje. Sad imaš samo klik što nije nužno uvijek dobro jer ispod radara prođe i puno nekvalitete i onda ta nekvaliteta dobije neki spotlight, ali opet s druge strane omogućava da kroz sve to dođe i nešto dobro. Klincima danas je s jedne strane puno lakše nego što je bilo nama, a kamoli nekima starijim od mene, ali mislim da Tjedan mode treba postojati. Razlog zašto to govorim je jer Tjedan mode je neka vrsta filtera koji mlađi nemaju na internetu. Netko će pročistiti to. Netko će reći ovo je dobro, ovo nije dobro, ovaj mora imati šansu za predstavljanje, ovaj ne. Na Instagramu svi imaju šanse i nema nekog stručnog tko će ocijeniti da to nije dobro.
Misliš li da danas uopće postoji neka relevantna modna kritika? Vremena su se promijenila i čini mi se da nema više ni nekog uzbuđenja oko mode. Sve se događa u real timeu i svi bacaju kritike u live streamu dok revija nije ni gotova. Kritika se događa na osnovu jednog modela ne čak ni konteksta cijele kolekcije. Diraju li tebe takvi komentari?
Ne. Od samih početaka moje karijere sam navikao na komentare i nikad me to nije diralo. Danas se samo traži razlog da se nešto hejta jer hejt uvijek prolazi bolje. Mislim da je Instagram kao alat postao grozan u smislu te slobode koja nalaže da svatko može biti modni kritičar. Isto je s TikTokom gdje djeca daju osvrt na Pradu. I onda čuješ neke nebuloze kako se nešto iz kolekcije referiralno na nešto od prije pet godina. Nije od prije pet godina već 50 godina, ali djeca to ne znaju. Nema tog osnovnog znanja kojim se barata i sve ide prebrzo da se nitko više ne educira o povijesti mode. Rijetko tko se i školuje. Danas svi odmah moraju postati radnici, blogeri, kritičari. To onda utječe na cijeli sistem. Ne mora nužno na dizajnera ako je normalan u glavi.
Ali ne odlučuje dizajner već konglomerat koji stoji iza brenda i kojem je profit prva i osnovna stvar. I onda vidiš što je u trendingu i proizvodiš. Nedavno je Diet Prada izdvojila seriju komada koji izgledaju isto, samo s drugim logotipom i iz toga se vidi da većina kuća danas nemaju identitet već rade što prolazi.
Tako je. U pravu si, ali s druge strane te nekako treba boljeti briga ako si dizajner i imaš’ svoj put. Meni osobno nije važno jer ja nisam dio tog velikog biznisa. Ja sam odlučio da sam sam sebi važniji od toga kako sistem funkcionira. Nekad mi je smiješno vidjeti te komentare online kada netko iz velikih kuća dobije otkaz na poziciji kreativnog direktora, pa kako im je teško, kako je to tužno… Ja da godinu dana dobijem šansu da radim za neki veliki brend mislim da bi mi to bilo najbolje vrijeme života. Ja kad vidim u kakvim uvjetima vani rade to je sjajno. Zamisli da dođem ujutro u ured i kažem da želim danas 150 različitih peta na štikli i do popodne mi ih proizvedu kao uzorak od kojeg biram. Zamisli imat tu moć na godinu dana. Teško nam je kad vidimo da Raf Simons ili netko drugi odlazi, ali ok je.. imali su šansu da ispričaju neku priču i sad idu dalje.
Imaš li neku kuću u koju bi odmah otišao da ti sad ponude ugovor na godinu dana?
Mene jako zabavljaju projekti i da me sad evo zove neki najgluplji brend na svijetu s nekim dobrim projektom ja bih radio to godinu dana. Ne zbog spotlighta već zbog izazova. Jako volim kad me zovu u kazalište i onda imam to iskustvo dolaska u drugi atelier, rad s drugim ljudima, drugi pristup. Samo da se kreativno mogu ispuhat i da promijenim neki svoj standardni smjer. Uvijek su mi najljepši trenutci bili u kazalištu.
Izmjestio si se iz ovog tržišta i nikome iz regije nije uspjelo da ostvari takav internacionalni uspjeh. Kako si uspio to napraviti na tako konkurentnom svjetskom tržištu gdje svi umiru od želje da odjenu Beyonce ili Nicki Minaj.
U posljednjih nekoliko godina sam radio sa svim relevantnim stilistima na svijetu i onda sam shvatio da će biti onako kako se postaviš u samom početku priče. Ni za koga nisam radio besplatno i to je sasvim drugačije od onoga što ljudi misle da nam svima mora biti čast da radimo s nekim svjetskog kalibra. Znao sam reći „ne“ najvećima u tom poslu jer ne bih stigao nešto napraviti i nisam htio provoditi noći radeći na nečemu i gubiti ostale poslove. Ljudi bi mi znali reći da ću propustiti sve šanse u životu, ali bih onda opet dobio poziv za mjesec dana. Sve je do toga koliko cijeniš sebe i svoj rad. Ako previše podilaziš samo da bi nešto napravio, male su šanse za uspjeh. Moraš stajati iza svog rada i cijeniti sebe.
Za poznate pop dove si radio kostime za stage. Postoji li interes od strane njihovih stilista za tvoj pret-a-porter?
Da, njih to sve jako zanima i imam puno upita za taj dio kolekcije.
Uskoro pripremaš veliku reviju o kojoj će se sigurno pričati. Reci mi nešto o tome?
Radim najveću reviju u Hrvatskoj na kojoj će biti 1500 ljudi. Volim pljesak, volim publiku i mislim da će revija biti spektakularna. Nemam nijedan nosivi pret-a-porter komad u toj kolekciji i to me čak jako veseli. Produkcija će biti fenomenalna i jako mi je drago da ću napraviti reviju u Rijeci. Naravno nakon revije ide i veliki after party za sve uzvanike. Bit će show.
U Hrvatskoj se ne radi puno kolaboracija koje su nekako vani standard. Komercijalni brendovi surađuju s umjetnicima, dizajnerima.. Ti si jedan od rijetkih koji je napravio dosta kolaboracija. Nedavno te angažirao Schweppes da za njih osmisliš neke komade. Što si to osmislio?
Schweppes sam pio još kao klinac i jako mi se svidio taj koncept da osmislim grafike za njihovu novu kampanju Born Social. Komadi s mojim grafikama će biti izloženi u zoni koja će biti postavljena na reviji. Sviđa mi se jako koncept crne i žute koje sam u stvari rijetko koristio tijekom karijere i od toga sam stvorio jednu vizualnu priču koju smo aplicirali na majice, torbice i detalje koje ćete vidjeti na reviji. Ljudi možda ne znaju to, ali ja sve oslikavam sam. Sve svoje materijale, ovaj zagrebački dućan. Sve to radim sam od skica do crteža i slikanja koje baš volim.
Spomenuo si da si iscrtao i strop u dućanu. Jesi li ikada razmišljao o dizajniranju interijera u nekom ozbiljnijem obliku?
Sad kad si budem radio kuću ću sigurno sve sam napraviti, ali danas sutra bih htio raditi neki interijer. To sam sve ja, sve to me zanima. Mislim da se u Hrvatskoj nitko nije ozbiljnije posvetio tome da se dizajneru da ta vrsta mogućnosti.
Kad smo već kod toga smatraš li da se u Hrvatskoj dizajnerima uopće pružaju neke mogućnosti? Čini mi se često da je situacija loša.
Situacija je jako loša. Platežna moć Hrvata je s jedne strane niska, a s druge strane visoka. Kod onih kojima je platežna moć dobra imamo slučaj da će radije kupovati inozemne brendove i komade koji su u trendu. U inozemstvu jako bogate žene žele kupovati stvari koje nema nitko i najveće bogatstvo je imati stvari koje nema nitko.
Postoje li neke kolege u regiji čiji rad cijeniš?
Ja cijenim svih koji su uspjeli. Estetski ne moraju biti moj stil, ali cijenim da je netko svojim radom postigao uspjeh na tržištu.
