Nešto više od dva tjedna dijeli nas od početka najvažnijeg regionalnog modnog događaja – BIPA FASHION.HR-a. Uz već afirmirane domaće brendove, ovo povratničko izdanje donosi i predstavljanje četvero talentiranih dizajnera nove generacije. Među njima je i Vicko Racetin, 29-godišnji Splićanin koji je nedavno diplomirao na zagrebačkom TTF-u. Njegova završna kolekcija osvojila je prvo mjesto na fakultetskoj reviji DIPMOD, a od tada neumorno radi na svom eponimnom brendu.
Vickov dizajn odražava promišljene koncepte prožete snažnim utjecajem dalmatinske nautičke i ribarske tradicije, kojoj ostaje vjeran kroz primjenu ručnog rada. Njegovi su komadi pronašli svoje mjesto u brojnim uglednim editorijalima i publikacijama, a pojavili su se i u spotu za “Poison Cake” – pobjedničku pjesmu našeg novog eurovizijskog predstavnika Marka Bošnjaka. Kako teku pripreme za BIPA FASHION.HR i što nam sve sprema u novoj kolekciji, talentirani dizajner otkrio nam je u intervjuu.
Iza sebe već imaš nekoliko revija, ali prvi put si s nama na FASHION.HR-u. Što za tebe znači predstavljanje na tako velikoj pozornici?
Predstavljanje na FASHION.HR-u za mene je izuzetna prilika za daljnji razvoj i kreativno izražavanje. To je svojevrsni poticaj i motivacija za nastavak rada, a posebno mi je drago što sam dio ovog povratka jednog od najvažnijih modnih događaja kod nas.
U eri društvenih mreža lakše je nego ikad doći do šire publike, no klasične modne revije i dalje su relevantne. Koliko ti je kao dizajneru bitan taj performativni element i predstavljanje kolekcije u formi revije?
Postoji mnogo inovativnih načina predstavljanja kolekcija, uključujući digitalne formate, no klasična modna revija i dalje ima posebnu čar. Ona omogućuje neposrednu povezanost s publikom, stvarne reakcije i doživljaj odjeće u pokretu. Iako revije možda nisu nužne za svaki dizajnerski izraz, njihov performativni aspekt mi je bitan jer omogućuje da se osjeti energija modela i publike te da se odjeća doživi na autentičan način.
Revija se bliži – kako teku pripreme i nosi li cijeli proces puno stresa?
Pripreme su intenzivne i, naravno, sa sobom nose određenu razinu stresa, pogotovo kada balansiram redovan posao s izradom kolekcije. Svaki slobodan trenutak posvećen je radu na reviji, a tempo zna biti izazovan. No, iako je zahtjevno, ovaj proces mi donosi ogromno zadovoljstvo i ispunjenje – u suprotnom, ne bih se ovime ni bavio.
Koliko nam lookova spremaš i jesu li komadi čisti menswear ili naginju prema unisexu?
Pripremam oko deset lookova. Primarno se bavim menswear dizajnom jer smatram da muška moda kod nas još uvijek nije dovoljno zastupljena i želim doprinijeti njezinoj raznolikosti. Inspiracija uvijek polazi iz osobnih iskustava i estetike koja me privlači, ali moji komadi nisu isključivo namijenjeni muškarcima – odjeća je fluidna i nosi je svatko tko se u njoj prepozna.
Tvoj rad obilježava osoban pristup dizajnu, a nostalgija, korijeni i djetinjstvo i ovoga su puta ključni izvori inspiracije. Kako si ih interpretirao u novoj kolekciji i koji su aspekti ove teme u fokusu?
Ova kolekcija nastavlja istraživanje tema nostalgije i djetinjstva, ali iz nešto drugačije perspektive – kroz vlastita sjećanja na odijevanje u najranijim godinama. Inspiraciju sam crpio iz starih obiteljskih fotografija i načina na koji su me roditelji oblačili. Istraživao sam koncept naslijeđene odjeće, komada koji su mi često bili preveliki jer su kupljeni s namjerom da ih nosim godinama. Kolekcija evocira atmosferu mog dalmatinskog zavičaja i ribarsku kulturu u kojoj sam odrastao.
Teksture i materijali važan su dio tvog dizajnerskog potpisa. Koje si tehnike koristio pri izradi ove kolekcije?
Kolekcija obuhvaća širok spektar krojeva – od precizno strukturiranih odijela i košulja do pletenih džempera. Ponovno sam posegnuo za tehnikom heklanja, koja mi je postala važan element izraza jer spaja ručni rad, tradiciju i suvremeni dizajn. Inspiracija su mi bili ribarski džemperi koji su nekada nosili prepoznatljive uzorke, a moderniziranjem te ideje stvorio sam vlastitu interpretaciju tekstura i oblika. Osim toga, kombinacija raznolikih materijala i bogatih tekstura omogućila mi je da kolekcija bude dinamična i vizualno slojevita.
Ručni rad često je središnji element tvojih kolekcija. Koliko ti je izazovno uskladiti tradicijske tehnike sa svojim konceptualnim modnim izričajem?
Heklanje se često percipira kao zastarjela tehnika povezana s rukotvorinama naših baka, no ja ga vidim kao iznimno zanimljivi raznovrstan način kreiranja tekstila. U mojim kolekcijama ručni rad nije samo estetski dodatak, već ključan element koji donosi priču i emotivnu vrijednost. Nije mi izazovno kombinirati tradicionalne tehnike s modernim dizajnom – naprotiv, upravo ta sinergija čini moje komade posebnima i razlikuje ih od brze mode.
Nedavno si u sklopu izložbe HDLU-a “Nove modne prakse” predstavio biotekstil od algi iz Jadranskog mora. Možeš li nam otkriti više o samom procesu izrade i zaključcima do kojih si došao kroz to istraživanje?
Sudjelovanje u projektu “Nove modne prakse” otvorilo mi je nove puteve istraživanja biotekstila. Prikupljao sam alge s obala Jadrana, tretirao ih kako bih testirao njihovu primjenjivost u izradi tekstila i eksperimentirao s različitim tehnikama obrade.Prvi proces se sastojao od prikupljanja, pranja I sušenja te namatanja materijala u klupko. Tehnika je bila zahtjevna pošto se alge nisu ponašale kao prava vuna (iako je to bila prvobitna ideja), njihova stanična struktura je zaglađena što čini izradu pređe vrlo teškom. Drugi proces se bazirao na izradi netkanog materijala od istih algi koje su bile tretirane sušenjem i mljevenjem u fini prah. Takav dobiveni materijal se kuhao i miješao s glicerinom, vodom i polimerom Agarom. Ta dobivena smjesa se izlijevala na glatke površine u okvire određenih dimenzija. Rezultat je materijal koji je teksturom u početku želatinast, a sušenjem se skrućuje I dobiva određene karakteristike. Ovo istraživanje pokazalo je da prirodni otpad može imati ulogu u održivoj modi, ali je pred nama još dug put razvoja ovakvih materijala.
View this post on Instagram
Materijali dobiveni od alternativnih izvora sve su važniji za održivu budućnost mode. Koliko ti je održivost bitna u tvom radu?
Održivost je neizostavan aspekt mog dizajnerskog pristupa. Smatram da svaki dizajner može naći svoj način doprinošenja održivoj modi, bilo kroz odabir prirodnih materijala, smanjenje otpada ili inovativne tehnike proizvodnje. U svom radu nastojim maksimalno iskoristiti potencijal materijala, da mi na kraju ostane što manje otpadaka. Također se trudim što više koristiti prirodne materijale te istražujem načine na koje se bio-materijali mogu implementirati u suvremeni dizajn. Projekt “Nove modne prakse” bio mi je prvi doticaj s ovim područjem, no definitivno želim nastaviti istraživati održive alternative i koristiti ih u svom radu.
Hoćemo li u budućnosti nositi odjeću od algi i gledati je na modnim pistama?
Biotekstil se u zadnje vrijeme sve više počeo istraživati u području tekstilne industrije. Mislim da treba proći još neko vrijeme da bi na modnim pistama gledali kolekcije koje su stopostotno izrađene od biotekstila, pogotovo od algi. Trebale bi ogromne količine I jako puno vremena da se skupi dovoljno algi za jednu kolekciju, a ne ide u korist ni to što je dosta njih zaštićeno iI nalaze se samo na određenim mjestima, tj. ne može ih se naći uz bilo koju plažu. Unatoč tome mislim da biotekstil i alge apsolutno imaju budućnost u modnoj industriji.
View this post on Instagram
Foto: Zvonimir Ferina, Instagram
