Kada se krajem veljače bivša Miss Universe Hrvatske 2002., Ivana Paris, sasvim slučajno našla u kadru novinarskog priloga s Trga bana Jelačića, nitko nije mogao ni zamisliti što će uslijediti. U svega nekoliko sati, isječak se proširio društvenim mrežama brže nego većina ozbiljnih vijesti, no ne zbog njezine pojave kao javne osobe, već zbog jednog jedinog razloga: njezina izgleda.
Komentari su se krenuli nizati poput otrovnih strelica: “Što joj se desilo”, “Izgleda kao baba”, “Ko strašilo”… Sve to zato što je žena – starija dvadeset godina. Ivana je nakon tog medijskog vrtloga odlučila stati pred kamere i dati intervju, hrabro i otvoreno. Podsjetila je javnost da su od njezine krune Miss Universe prošla više od dva desetljeća. Žena je u međuvremenu živjela život – rađala, radila, disala, mijenjala se. I to bi, u svakom normalnom društvu, trebalo biti sasvim u redu. Ali nije.
View this post on Instagram
Ni to ‘pojašnjenje’ (koje nije bila dužna dati) nije smirilo lavinu komentara. Dapače, čini se da je tek potaknulo novu rundu zgražanja. “42 godine su mladost, a ona izgleda kao starica”, “Što je to stavila u usta, što joj je sa zubima?”, “Užas, propala skroz!” – glasovi bez imena nastavljali su sipati uvrede s lakoćom, kao da starenje nije prirodan, univerzalan proces, već osobni neuspjeh. No, ono što posebno boli jest činjenica da, osim klasičnih internetskih trolova, većina najokrutnijih komentara dolazi od drugih žena.
View this post on Instagram
Umjesto da se međusobno podržavaju, žene često prve podižu kamen kada neka od njih više ne ispunjava očekivanja “vječne mladosti”. Kao da ih nije društvo samo to naučilo. Kao da ih nisu godinama učili da vrijede onoliko koliko su “svježe”, “zategnute” i “poželjne”. Kao da nisu i same svakog dana izložene istim pogledima i istim standardima koji ne praštaju ni najmanju promjenu.
U toj igri okrutnih očekivanja, žene postaju i žrtve i čuvari sustava. Odgojene da budu stroge jedna prema drugoj, nerijetko se počinju ponašati kao da tuđi izgled postaje osobni test uspjeha. Pa kad se neka “usudi” ostarjeti, bez sakrivanja, bez filtiriranja i traženja ičijeg dopuštenja – ona postaje meta.
Na kraju, slučaj Ivane Paris nije priča o bivšoj misici. Slučaj Ivane Paris zapravo je ogledalo koje društvu pokazuje koliko smo daleko od prihvaćanja stvarnog života i stvarnih žena. I koliko se još bojimo svega što ne izgleda “kao nekad”. Jer prava drama nije u tome što je Ivana Paris ostarjela. Prava drama je u tome što ne znamo kako dostojanstveno gledati žene koje stare.
Foto: Grof Darkula
