Postoje li danas uopće supermodeli u pravom smislu te riječi? Mnogi modni entuzijasti postavljaju ovo pitanje dok iz sezone u sezonu promatraju kako pistama dominiraju “nepo-babies” – angažirane više zbog stvaranja hypea nego zbog autentičnog talenta. Iako se uz njih pojavljuju i nova, karizmatična lica s istinskim potencijalom, rijetko tko među njima postiže status celebrityja čija prepoznatljivost nadilazi modne krugove – osobito u usporedbi s legendarnim prethodnicama koje su definirale pojam supermodela.
Kad govorimo o ovoj temi, mnogima prvo na pamet padaju devedesete – zlatno doba mode koje je iznjedrilo ikone poput Naomi Campbell, Cindy Crawford i Linde Evangeliste. No, pojam supermodela doista je evoluirao tek u sljedećem desetljeću, kada su u prvi plan stigle manekenke koje su prkosile dotadašnjim standardima ljepote. Modna scena dugo je s visoka gledala na modele Victoria’s Secreta, sve dok brazilske supersile poput Gisele Bündchen i Adriane Lime nisu preokrenule pravila igre. Istodobno, sve više pažnje privlačili su modeli nesvakidašnjeg, “edgy” i gotovo androgenog izgleda – kategorija u koju smo devedesetih mogli ubrojiti jedino Kate Moss. Nemoguće je pričati o ovoj eri, a da ne spomenemo Lily Cole, Britanku “doll-like” izgleda, čija je netipična ljepota inspirirala neke od najvažnijih dizajnera tog doba, a svoj je utjecaj koristila kako bi podignula svijest o ekološkim problemima.
Naime, bilo bi pogrešno govoriti o supermodelima isključivo u kontekstu ikoničnih trenutaka koje su nam “servirali” na pisti i na naslovnicama vodećih modnih časopisa. Mnogi od njih koristili su svoju platformu kako bi skrenuli pažnju na bitne društvene teme – Naomi se neumorno borila protiv rasizma, Cindy se bavila pitanjima zdravlja i obrazovanja, dok je Lilyjna posvećenost zaštiti okoliša oblikovala njezin daljnji karijerni put. Posvetila se projektima koji promoviraju ekološku osviještenost, društvenu odgovornost i održive poslovne modele, profilirajući se kao jedna od prepoznatljivijih ekoaktivistica iz modne industrije. O ovim će važnim temama uskoro govoriti i u Hrvatskoj, točnije na Greencajt festivalu koji će se održati od 21. do 23. svibnja u paviljonu 13 Zagrebačkog velesajma – ulaznice možete pronaći na linku. Njezin skori posjet Zagrebu inspirirao nas je da se prisjetimo najvažnijih trenutaka njezine karijere, čiji je tijek bio sve samo ne uobičajen.
Cole je rođena u Turqayju u Velikoj Britaniji te je odmalena pokazivala veliki interes za umjetnost i kulturu. Zahvaljujući svojom autentičnom izgledu, koji se često opisivao kao predrafaelitistički – porculanskom tenu, velikim očima i plamenocrvenoj kosi, počela je privlačiti pažnju modnih fotografa još kao trinaestogodišnjakinja 2001. godine. Ipak, njezina je profesionalni put službeno započeo dvije godine kasnije, kada ju je na ulicama Londona primijetio Benjamin Hart iz agencije Storm Models. Uskoro je izazvala pravi “boom” na modnoj sceni – pozirala je legendarnom Stevenu Meiselu za Vogue Italia, a zatim je 2004. debitirala na naslovnici britanskog Voguea. Iste je godine odnijela i titulu modela godine na dodjeli prestižnog British Fashion Awardsa.
Lily je, uz Agynes Deyn, postala jedna od vodećih “it” cura koje su obilježile britansku modu srednjih 2000-ih i svojevrsni simbol generacije. Njezina se uspjeh brzo proširio i na međunarodna tržišta, a surađivala je s nekim najvažnijih aktera tadašnje scene – od slavnih fotografa poput Craiga McDeana, Nicka Knighta, Juergen Tellera i Irvinga Penna do modnih vizionara poput Jean-Paula Gaultiera, Christiana Lacroixa te Karla Lagerfelda u Chanelu. Mnogi je najviše pamte kao muzu genijalnog Alexandera McQueena, poznatom po koceptualnom i provokativnom pristupu modi. Lilyna eterična ljepota savršeno se uklopila u dramatičnu, gotičku estetiku pokojnog dizajnera te su zajedno kreirali niz nezaboravnih trenutaka na pisti.
Na prijelazu desetljeća, Cole je bila etablirana kao supermodel, ali i kao glumica. Nastupala je uz Heatha Ledgera u filmu “The Imaginarium of Doctor Parnassus”, a zapamćena je i po ulogama u humorističnoj drami “St. Trinians”, kao i ulogama u filmu “Absolutely Fabulous” i “Star Wars: The Last Jedi”. Također, s godinama je počela pridavati sve veću pažnju svom akademskom obrazovanju te je 2011. diplomirala povijest umjetnosti na Sveučilištu Cambridge.
Na vrhuncu njezine karijere, dok je bila okružena najvažnijim svjetskim A-listerima, Lilyin je interes za komercijalne projekte počeo polako blijedjeti. Iako nije potpuno napustila modnu industriju, njezina prisutnost na pistama postajala je sve rjeđa, a zaokret prema aktivizmu počeo je uzimati maha. Tako je 2013. godine pokrenula Impossible, online platformu koja promovira razmjenu resursa bez novčane naknade, u nastojanju da smanji potrošnju i doprinese održivosti, a novi je posao svojednobno opisala kao “zabavniji od modelinga”. Također je postala snažna zagovornica ekološke osviještenosti, podržavajući organizacije poput WaterAid i Environmental Justice Foundation, a u to vrijeme doprinijela je i knjigama usmjerenim na ekološki prihvatljive teme, uključujući “Green Is The New Black”.
U 2020. godini objavila je knjigu “Who Cares Wins”, u kojoj istražuje održivost i kako ekonomske i društvene promjene mogu biti usklađene s očuvanjem okoliša. Njena borba za očuvanje planeta i održivu modu postala je njezin identitet u drugom dijelu karijere. Postala je još glasnija u temama socijalne odgovornosti i ekološke pravde, pokrenuvši podcast “Impossible Utopias”, gdje istražuje održive načine života i mogućnosti za stvaranje boljeg, pravednijeg svijeta. “Jedan od najvećih problema s kojima se suočavamo je način na koji razmišljamo o svijetu. Moramo promijeniti način na koji živimo, kako bismo osigurali da buduće generacije imaju šanse za bolje sutra. Moramo prestati razmišljati o sebi kao odvojenim od svijeta koji nas okružuje”, poručila je u intervjuu za Guardian.
View this post on Instagram
Foto: Profimedia, Instagram
