Nakon neuobičajeno duge pauze od čak devet dana, “modni mjesec” ovog se četvrtka nastavlja londonskim Tjednom mode. Promjena dinamike u inače zgusnutom modnom kalendaru izazvala je podijeljena mišljenja, a mnogi se pitaju kako će se odraziti na samu industriju. Diskutira se o tome hoće li ovaj “predah” povećati interes za londonskim Tjednom mode, koji, čini se, iz godine u godinu gubi na vidljivosti.
Tako je Business of Fashion nedavno na LinkedInu objavio rezultate istraživanja o medijskoj vrijednosti “velike četvorke” – njujorškog, londonskog, milanskog i pariškog Tjedna mode. “Sve su oči na Parizu” – naslov je grafikona koji pokazuje kako je najvažniji francuski modni događaj ostvario dvostruko više internetske pažnje nego New York i London zajedno. Sa svega 20,9 milijuna dolara stečene medijske vrijednosti, London je uvjerljivo zauzeo posljednje mjesto.
“Je li londonski Tjedan mode još uvijek relevantan?” – pitanje je koje posljednjih godina sve češće odjekuje u modnim krugovima. I doista, u odnosu na druge modne epicentre, londonski je raspored prilično prazan, a neka od najjačih imena svoje kolekcije radije prikazuju u Parizu. No, nije oduvijek bilo tako – ovaj je modni događaj nekoć bio okosnica britanske modne scene, a prošle je godine obilježio jubilarnu 40. godišnjicu. Osnovan 1984. pod okriljem British Fashion Councila, London je bio “najmlađi” u “velikoj četvorki”, no brzo je stekao reputaciju ozbiljne platforme koja potiče inovaciju i promjenu. Karakterizirali su ga bunt, kreativnost i snažne političke poruke modnih vizionara poput Alexandera McQueena, Husseina Chalayana, Christophera Kanea i Vivienne Westwood.
View this post on Instagram
Jedna od velikih snaga Londona oduvijek je bio njegov “inkubator” program, fokusiran na otkrivanje novih talenata, kao i revije diplomanata prestižnog fakulteta Central Saint Martins, koji su pohađali modni velikani poput Johna Galliana, Stelle McCartney i Sare Burton. Britanski dizajneri snažno su utjecali na globalnu modnu scenu, a mnogi od njih pronašli su put do najsnažnijih brendova današnjice. Devedesetih su mladi Britanci gotovo preko noći “okupirali” francuske modne kuće – Galliano je stigao u Dior, McQueen u Givenchy, a Stella McCartney u Chloé. Ni danas nije mnogo drugačije – Kim Jones donedavno je bio u Dioru, Jonathan Anderson dominira Loeweom, a Sarah Burton je preuzela Givenchy. No, rijetki su britanski dizajneri čiji se putevi ponovno ukrste s londonskim Tjednom mode, koji je obilježio njihove početke.
Ove je sezone na londonskim pistama prisutan tek dio uobičajene postave. Tu su Richard Quinn, Simone Rocha, Burberry i Erdem, a bit će zanimljivo vidjeti revije mladih nada poput SS Daleyja, Dilare Findikoglu i Harrisa Reeda. S druge strane, izostanak eponimnog brenda Jonathana Andersona, dvostrukog dobitnika The British Fashion Awards nagrade za dizajnera godine, ostavio je veliku prazninu u rasporedu. Uz njega, brojni su dizajneri odlučili “preskočiti” londonski Tjedan mode – nema Chopove Lowene, Mashe Popove ni Nensi Dojake. Dio brendova također se odlučio za digitalne prezentacije ili mala, intimna okupljanja umjesto tradicionalnih revija na pisti. Riječ je o trendu koji je u zamahu još od pandemije i potvrđuje da je modna industrija kakvu poznajemo na raskrižju.
View this post on Instagram
Zanimljivo je kako britanskih brendova ne nedostaje u Parizu. Stella McCartney, McQueen, Victoria Beckham i Vivienne Westwood redoviti su sudionici pariškog Tjedna mode. I dok revije mladih talenata u Londonu i dalje izazivaju velik interes, postavlja se pitanje što se događa s tim dizajnerima nakon njihovog debija. London je njihova odskočna daska, ali čini se kao da jedva čekaju preseliti se u Pariz. Činjenica je da su mnoga uspješna britanska imena u industriji imala solidnu financijsku pozadinu – Stella McCartney kći je člana Beatlesa, otac Simone Roche slavni je dizajner, a Victoria Beckham pop-zvijezda koju je otac vozio u školu Rolls Royceom. Pokretanje modnog biznisa zahtijeva ozbiljan kapital, a modni insajderi smatraju da British Fashion Council po tom pitanju ne čini dovoljno za mlade talente. Nakon što ih “otkrije”, ostavlja ih da se sami snalaze.
Veća ulaganja od strane BFC-a mogla bi značajno utjecati na situaciju, osobito s obzirom na podatak da britanski luksuzni sektor sada vrijedi 81 milijardu funti godišnje i podržava više od 450 000 radnih mjesta u raznim industrijama, što ga čini jednim od ključnih pokretača britanskog gospodarstva. Osim što bi potaknula razvoj lokalnih brendova, drugačija raspodjela sredstava na londonskom Tjednu mode mogla bi poboljšati i imidž samog događaja. Mnogi smatraju da je sudjelovanje brendova poput Pretty Little Things i Boohoo na LFW-u bio posljednji čavao u njegov lijes – događaj koji je stavljao snažan naglasak na održivost odjednom je postao platforma za “greenwashing”, ostavljajući dojam da svatko s dovoljno novca može kupiti svoje mjesto na Tjednu mode. To je posebno teško “progutati” svima koji se još uvijek sjećaju doprinosa Vivienne Westwood, pionirke održive mode i neumorne ekološke aktivistice, britanskoj i svjetskoj modnoj sceni.
View this post on Instagram
Foto: Profimedia, Instagram
