Zamislite partnera koji je uvijek tu za vas. Uvijek vas sluša, nikad ne proturječi, uvijek zna što vam treba, čak i prije nego što to sami izgovorite. Savršena ljubav, bez sukoba, bez nesporazuma. Ipak, u tom idealu krije se i ono najopasnije pitanje: što se događa kad takva veza postane iluzija? Možemo li ljubav programirati, i što se događa kada ju pokušamo prilagoditi vlastitim željama i isključivo svojim potrebama? Upravo se tim pitanjima bavi znanstvenofantastični psihološki triler Pratnja (Companion), film koji ne samo da otvara intrigantnu raspravu o umjetnoj inteligenciji, već i o granicama ljudske kontrole nad emocijama.
Glavni protagonist Pratnje, Josh (Jack Quaid), naizgled je sretan u vezi sa savršenom partnericom Iris (Sophie Thatcher). No, kako to često biva u pričama koje zadiru u tamne kutke ljudske psihe, savršenstvo nikad nije dovoljno. Josh odlučuje hakirati Iris kako bi je prilagodio vlastitim potrebama, no njegova intervencija stvara niz neočekivanih posljedica. Vikend izlet s prijateljima, koji je trebao biti bijeg od svakodnevice, pretvara se u tragediju.
Ono što Pratnju izdvaja od sličnih filmova, poput M3GAN ili Subservience, jest činjenica da ovdje nije riječ o manjkavosti umjetne inteligencije, već o logičnoj posljedici izazvanoj ljudskom nesavršenosti. Iris nije pokvareni stroj koji izlazi izvan kontrole – ona radi upravo ono što joj je zadano.
Problem nije u tehnologiji, nego u čovjeku koji ju je pokušao prisvojiti i oblikovati prema vlastitoj viziji.
S obzirom na sve prisutniju ulogu AI sustava u našim životima – od algoritama koji biraju našu glazbu do chatbotova koji simuliraju razgovor – ovaj genijalan film dolazi na platna u pravom trenutku jer postavlja ključno pitanje: gubimo li sami sebe dok pokušavamo oblikovati tehnologiju prema svojim idealima? Josh nije samo nesretno zaljubljeni muškarac koji želi bolju verziju svog odnosa, on je i metafora za današnje društvo koje neprestano pokušava optimizirati iskustva, filtrirati emocije i kreirati “savršene” verzije stvarnosti. Jack Quaid je u intervjuu za Entertainment Weekly istaknuo kako ovo nije film koji živi na temelju neočekivanih zapleta, već na atmosferi i nepredvidivosti emocionalne dinamike likova. Redatelj Drew Hancock također naglašava da se Pratnja ne uklapa u stereotipe o AI hororima – ovo nije još jedna priča o robotu koji “poludi”, već film koji propituje što se događa kada ljudi požele kontrolirati ono što ne bi smjeli.
View this post on Instagram
Kada tehnologija postane surogat za prave emocije, gdje povlačimo crtu? Pratnja je film koji bi mogao otvoriti neka teška pitanja o budućnosti ljubavi, veza i kontrole. Možemo li programirati ljubav? I, što je važnije, ako možemo – trebamo li?
Foto: imdb, Instagram
