Nekoć sinonim za glazbeni hedonizam, slobodu i umjetnost, danas sve više nalikuje filtriranom prividu zabave, ambiciozno upakiranom za Instagram storije i TikTok reelsove. Coachella 2025. još je jednom napunila kalifornijsku pustinju tisućama posjetitelja, no ove je godine atmosfera bila sve samo ne festivalska. Umjesto ekstaze, iscrpljenost. Umjesto čarolije, čekanje u koloni. Umjesto glamura, znoj, prašina i pokvareni, prljavi tuševi. Je li Coachella još uvijek festival ili tek kolektivna iluzija koju pratimo (i posjećujemo) iz godine u godinu, a sve iz straha da ćemo nešto propustiti?
Od samog početka festivala krenule su pritužbe: 12 do 13 sati čekanja na ulaz u kamp, temperature koje su prelazile 40°C, nedostatak hlada, vode i osnovnih sanitarnih uvjeta. Na službenim stranicama Coachelle i Redditu nizale su se poruke frustriranih posjetitelja koji su potrošili tisuće dolara kako bi kampirali u autima i vršili nuždu po grmlju jer su sanitarije bile “neupotrebljive”, a tuševi “toliko prljavi da je manje zlo ne okupati se”. Jedan korisnik je komentirao: “Ne osjećam se loše ni za koga. Trošite $1000 za fotku i influencerski trenutak. Kampirate usred pustinje – što ste očekivali? Da će vas dočekati hotel s pet zvjezdica?” I u toj rečenici možda leži srž problema: Coachella se već godinama prodaje kao san, a isporučuje realnost koju mnogi ignoriraju zbog privida da su “dio nečeg velikog”.
View this post on Instagram
Tko uopće više želi na Coachellu?
Coachella ima kultni status, ali pitanje je – za koga? Većina posjetitelja spada u dobnu skupinu od 18 do 34 godine. To znači da se festival većinom oslanja na Gen Z i mlađe milenijalce. No, upravo ti mladi sve češće prepoznaju koliko je cijela priča postala isprazna, a većina koja dolazi često i ne dolazi zbog glazbe, već zbog sadržaja koji će objaviti. Naravno, lineup i dalje privlači pažnju – Lady Gaga, Green Day, Charli XCX, Travis Scott samo su dio bogatog glazbenog programa koji se, nažalost, sve češće svodi na ono što će se podijeliti online, a sve manje na ono što se zaista proživljava na licu mjesta.
View this post on Instagram
Također, na društvenim se mrežama posljednjih godina osjeća veliko zasićenje po pitanju nekoć ‘velike Coachelle‘: ljudi ne žele više gledati iste pozadine, iste outfite, iste “golden hour” filtere. Sve izgleda ‘wow’, ali u isto vrijeme sve izgleda isto. Vizualno savršenstvo s emocionalnim vakuumom.
View this post on Instagram
Coachella kao statusni simbol
U srži cijele stvari nije više ni glazba, ni druženje, ni zabava, već status. Ulaznica, kamp, prijevoz, outfiti, dodaci – sve ovo prelazi iznos od $1500 po osobi. I sve to za sadržaj koji će netko konzumirati na internetu u 15 sekundi. I dok se cijela priča u isto vrijeme pokušava prikazati kao “autentično” iskustvo, sve je jasnije da Coachella postaje proizvod, odnosno influencerska high-end konferencija s glazbenom pozadinom. Samim time, nameće se pitanje: tko još uvijek zaista želi biti tamo? Ljudi koji iskreno vole festivale? Sve ih je manje. Ljudi koji žele samo “biti viđeni”? Još uvijek ih ima, ali i njih polako sustiže realnost…
View this post on Instagram
Budućnost Coachelle: kraj jedne ere?
U svakom slučaju, ako Coachella ne uspije redefinirati svoju svrhu, sudbina je sve jasnija. U svijetu gdje mladi sve više traže autentičnost, smisao i održivost, teško je opravdati trošak od $1000 za 13 sati čekanja na ulaz.
Uostalom, ljepota glazbenog festivala zaista se ne bi trebala vrtjeti samo oko društvenih mreža, već oko stvarnog iskustva. A kada stvarnost postane neizdrživa – ljudi odlaze. Možda će Coachella još neko vrijeme živjeti na račun nostalgije i sponzora, no samo dok si ne priznamo činjenicu koju već godinama pokušavamo ignorirati, a to je da više nitko zapravo ‘ne brije‘ na Coachellu…
View this post on Instagram